Money, money, money

Ivan Barin-Turica

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Money, money, money

Ivan Barin-Turica

Sport je odavno postao biznis, htjeli mi to ili ne. Postao je i ogledni primjerak modernog kapitalizma, u kojem je jaz između onih najimućnijih i onih s druge strane financijske piramide svakim danom sve veći. Kapitalizma u kojem američki sportski kolektivi cvjetaju.

Američke sportske lige nekad su bila sportska natjecanja, a sada su brendirani proizvodi. Sportski dio razvija se ‘sam od sebe’, konstantno se modernizira i podređuje željama krajnjih kupaca, konkretno gledatelja, kojih je sve više i više. Stoga ne smijemo kriviti vodstva tih liga i kolektiva što je njihov kut gledanja usmjeren isključivo prema financijskom profitu. A s razlogom onda to vuče i ovaj gore navedeni stručni dio da poželi svoj dio financijskog kolača, i tako u krug.


Salary Cap

Kada govorimo o novcima u američkom sportu, u ovom slučaju u NBA košarci, ne možemo izbjeći Salary Cap, dozvoljenu granicu ukupnih plaća jedne franšize. Logično je pretpostaviti da isti nije konstantan, već da se s godinama mijenja, ovisno o obrtaju novca oko lige, i da su ta dva iznosa na neki način proporcionalna. A jesu li ili ne, u to ulaziti nećemo.

Iznos Salary Capa se na godišnjoj bazi (ili svakih nekoliko godina) definira kolektivnim ugovorom između lige i sindikata igrača (NBPA). Taj sindikat štiti igrače kao ‘ličke medvjede’ i jako je zajeban. Sjetimo se samo 2011. godine i lockouta, kada sindikat predvođen tadašnjim predsjednikom Derekom Fisherom nije htio ni čuti za financijsku podjelu predloženu od strane lige, što je rezultiralo odgodom početka sezone i skraćivanjem broja odigranih utakmica. A i prije ove sezone bilo je peripetija te je unatoč gubicima lige zbog pandemije, koji navodno imaju i po deset znamenki, NBPA iznos Salary Capa uspio ostaviti na 109,1 milijuna dolara, jednako kao i prošle sezone.

Iz grafičkog prikaza jasno je da Salary Cap iz godine u godinu raste. A koliki je taj rast probat ćemo vam dočarati jednim trivijalnim podatkom, koji kaže da je Michael Jordan, izuzev sezona 1996./97. i 1997./98., o kojima ćemo malo kasnije, imao manju plaću nego Dragan Bender sa svojim rookie ugovorom od prije nekoliko godina.

U američkim ligama postoje dvije vrste Salary Capa. Prvi je Hard Cap, u kojem iznos plaća za igrače ni u kojem slučaju ne smije prijeći definiranu granicu, a drugi Soft Cap, koji se koristi u NBA ligi, i koji dopušta određene iznimke kojima možete prijeći dogovorom definirani iznos.


Bird rights

Najpoznatija iznimka svakako je Bird Exception. Dakle, ako vašem igraču istekne ugovor, a vi mu želite ponuditi novi, financijski unosniji, ali nemate mjesta u Salary Capu, ne brinite. Doduše, ne možete mu ponuditi bilo kakav iznos, već prosječnu plaću NBA lige ili 175% od ugovora koji mu je upravo istekao, ovisno o tome koji je iznos veći, no bolje išta nego ništa.

Nekad ste mu i mogli ponuditi bilo kakav, a kako je to izgledalo, možete vidjeti u sljedećoj tablici.

Gore već spomenute dvije Jordanove sezone, njegove posljednje u Bullsima, klub je iskoristio ‘rupu u zakonu’ NBA lige i tada najboljem igraču ponudio ugovore koji su prelazili Salary Cap granicu cijele lige! Mnogi su tada koristili tu opciju ne bi li udovoljili financijske zahtjeve svojih najvećih zvijezda (sve je krenulo s Larryjem Birdom početkom 90-ih po kojem je pravilo i dobilo ime), što je s vremenom regulirano, pa tako možemo vidjeti i koliki iznos od ukupne cifre Salary Capa zarađuje ove sezone najplaćeniji igrač, Stephen Curry. Da nekim slučajem to pravilo još uvijek nije regulirano pa da tako neki igrač može uprihoditi 123,7% iznosa Salary Capa kao nekada Jordan, inkasirao bi nevjerojatnih 135 milijuna dolara u godinu dana.

A uz taj iznos koji ste omogućili svojoj glavnoj zvijezdi kakav su Bullsi omogućili Jordanu ili Knicksi Patricku Ewingu, gdje je ostatak vaših igrača? Otkud vam pare da i njima date bilo kakve ugovore iznad propisanog minimalca i kako bi izgledale vaše platne liste?

Dakle, u sezoni 1994./95. Los Angeles Lakersi su svojim igračima isplatili 42 milijuna dolara, što je skoro trostruko u odnosu na Salary Cap od 16 milijuna. I to 14,6 Magicu Johnsonu, koji te sezone nije niti igrao, a osim njega, čak 11 igrača imalo je ugovore vrijednije od milijun dolara. Drugi su Portland Trail Blazersi iz sezone 2002./03. sa 105,6 milijuna dolara na Salary Cap od 40,2 milijuna (Scottie Pippen 19,7, Rasheed Wallace 16,2, Shawn Kemp 12,6, Damon Stoudamire 12,4), a treći New York Knicksi iz 2005./06. sezone sa 126,6 milijuna dolara na Salary Cap od 49,5 (Allan Houston 19,1, Stephon Marbury 16,4, Penny Hardaway 15,7, Antonio Davis 13,9).

Možemo vidjeti i koliko se nekada prelazio Salary Cap u odnosu na to koliko se prelazi u posljednje četiri sezone, a na ovom popisu skupih ugovora najrastrošnijih momčadi i činjenicu da su ekipe na rosteru imale i po nekoliko masno plaćenih igrača. I to je bilo sasvim normalno.

Početkom ‘nultih’ brojevi su podivljali i u jednom trenu svaka je ekipa imala u prosjeku 1,5 igrača na svojoj platnoj listi koji iz nje izvlači minimalno jednu četvrtinu zakonom propisanog Salary Capa. Situacija se polako smanjivala, ali posljednjih godina ponovno raste, pa će tako za tekuću sezonu čak 41 igrač zaraditi više od jedne četvrtine iznosa Salary Capa, ilitiga preko 27,2 milijuna dolara.

Za potrebe daljnjeg istraživanja suzili smo izbor s onih igrača koji su zaradili jednu četvrtinu Salary Capa za određenu sezonu na one koji su zaradili jednu trećinu. Takvih je sezona od 1990. godine naovamo bilo 203, potpisanih ugovora koji su igračima omogućavali više od jedne trećine Salary Capa bilo je 77, a najšire ruke po pitanju visokih ugovora su Houston Rocketsi, Los Angeles Lakersi i New York Knicksi, koji su osam puta potpisivali ugovore koji bi igračima u nekoj od sezona omogućili minimalno jednu trećinu Salary Capa.


Kako zavrijediti bogati ugovor?

Tu postoji mnogo parametara. Prosječna dob igrača koji potpisuje ugovor vrijedan jedne trećine Salary Capa je 29,6 godina. Ako uzmemo u obzir da se tu često radi o višegodišnjim ugovorima, pogotovo prije dvadesetak godina kada raritet nisu bili ni desetogodišnji ugovori, možemo zaključiti da se jako rijetko radi o nekom zalogu za budućnost. Dakle, većinom su to potrage za instant uspjehom i hvatanje najboljih igračkih godina NBA zvijezda. Najmlađi igrači koju su dobili ugovor od 1/3 Capa su Chris Webber (Bullets 1995.), Kevin Garnett (Wolves 1998.) i Stephon Marbury (Nets 1999.), a kada je riječ o najstarijima, većinom se tu radi o svojevrsnoj zahvali za učinjeno i pokušaju da se klub i njegova glavna zvijezda dogovore oko posljednje veće zarade u karijeri nauštrb rezultata, kao što su Utah 1999. i Lakersi 2014. ponudili skupe ugovore Karlu Maloneu, odnosno Kobeu Bryantu.

Jako je česta pojava da se košarkaši u posljednjoj godini ugovora na sve načine muče izboriti za što bolju poziciju na free agencyju te za što bolji i vrjedniji novi ugovor. Ponekad čak i ružno izgleda kad određeni igrači pumpaju brojke u tzv. contract yearu, a na temelju kakvih su brojki igrači potpisivali visoke ugovore možemo vidjeti na sljedećem grafičkom prikazu.

U slučajevima kao što je onaj Magica Johnsona, koji nije igrao nekoliko sezona prije potpisivanja skupog ugovora, u obzir je uzeta posljednja sezona s više od 20 odigranih utakmica. Korištena su dva parametra koja označavaju razinu igre, PER (Player Efficiency Rating) kao efikasnost igrača preko individualnih učinaka po utakmici i Win Shares, u najkraćim crtama objašnjen kao utjecaj igrača na rezultat momčadi, koji se ne gleda kroz prosjek, već akumulirano kroz sezonu. Grafički prikaz pokazuje da su recimo, 2011. godine Gilbert Arenas s Washingtonom i Brandon Roy s Portlandom, kao i James Worthy 1994. s Lakersima ili Antoine Walker 1999. s Bostonom potpisali ogromne ugovore na temelju ispodprosječnih brojki. I puno lošijeg učinka nego Jordan iz 1996. i 1997. te Kevin Garnett iz 2004. s Minnesotom.


A koliko su opravdali novce?

Jedan od najpoznatijih primjera para bačenih u vjetar je Jayson Williams. Ne kažemo da se radi o lošem igraču, ali čovjek je slomio nogu u prvoj sezoni šestogodišnjeg ugovora s New Jersey Netsima vrijednog 90 milijuna dolara i zbog komplikacija s ozljedama i operacijama prisilno završio karijeru. A u konkurenciju za najlošiji ugovor svakako ulazi i Gilbert Arenas, koji zbog ozljeda glave (ne fizičkih) čak dvije godine svojeg ugovora s Wizardsima nije ni igrao.

Na gornjem grafičkom prikazu možemo vidjeti koliko su igrači svojim individualnim učinkom prikazanim Player Efficiency Ratingom isplatili novce zarađene u određenoj sezoni. S desne strane izdvajaju se ona dva ogromna ugovora Michaela Jordana, u kojima je Air imao i sasvim dobar PER, a ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je u obje sezone vodio Bullse do naslova. Najisplativijim sezonama možemo smatrati one Davida Robinsona, koji je imao fantastičan PER na postotak Salary Capa u nekoliko sezona, a isplativ je Lakersima svojevremeno bio Shaquille O’Neal. Dole na nuli su igrači koji iz određenih razloga nisu nastupili u sezonama koje su masno naplatili, a najgori od svih koji su igrali je Marbury iz sezone 2008./09., za koju su ga preko 20 milijuna platili New York Knicksi. Te sezone uopće i nije igrao za njih, već za Boston, u kojem je pretežito grijao klupu Rajonu Rondu, koji je tada zaradio mrvicu više od milijun dolara.

Ivan Barin-Turica
Pulsmedia autor
37 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

1 komentar

  1. MarCo97 Prikaži

    Odličan tekst! Jako zanimljivo kako je danas inflacija i igrači kalibra koji su prije zarađivali po 100 tisuća dolara su danas plaćeni u milijunima.



    1

    0