Skandali NBA lige

Matija Babić

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Skandali NBA lige

Matija Babić

Duga povijest NBA lige prožeta je nevjerojatnim trenutcima, potezima, momčadima i pojedincima. Upravo ti pojedinci, ma koliko god na terenu bili vanserijski, često su zadavali vodstvu asocijacije ogromne glavobolje. Naravno, bilo bi jako iscrpno, a vjerujem da za Vas čitatelje pomalo i dosadno, da kronološki nabrojimo ovdje apsolutno sve skandale koji su se dogodili asocijaciji. Zato ćemo izdvojiti neke događaje opće NBA kulture, gdje kao što priliči Americi, pričama dominiraju seks, droga, nasilje i kriminal. Pa krenimo!

Fear and loathing in…NBA?

Film Fear and Loathing in Las Vegas, Monty Pythonovca, Terryja Gilliama, grafički gotovo savršeno opisuje općenito stanje NBA lige kasnih 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Vidite, nerijetko gledajući statistike igrača iz tog doba, uočite jedan obrazac. Vrlo nagli pad produktivnosti nakon višegodišnjih, konstantno dobrih igara. Samo pogledajte statistike velikana tipa Bernarda Kinga, Michaela Ray Richardsona i Davida Thompsona. Ozljede igrača vrlo često su bile okidač koji je igrače strovalio u pakao droge. Usamljenost, anksioznost i depresija koje su se javljale tijekom dugih pauza od terena ponukale bi igrače da krenu eksperimentirati i vrlo brzo se nađu na stranputici. Konzumacija kokaina bila je toliko uobičajena da su momčadi u pravilu imale jednog do dva igrača po sezoni na rehabilitaciji. Stavimo sada ovaj problem u povijesne okvire. Amerikanci su 70-ih i 80-ih godina, ponajviše za vrijeme vladavina predsjednika Nixona i Reagana, vodili kampanju protiv konzumacije narkotika, tzv. War on drugs. Kampanja je bila medijski jako praćena i prosječni Amerikanac bio je i više nego zadovoljan istom. Konzumacija narkotika jako srozava ugled lige. Javno mišljenje se okrenulo protiv NBA , popularnost se srozala na najniže grane, a fanovi su bili toliko nezainteresirani za sport da se Velika finala nisu prenosila u live prijenosu 1978. i 1979. godine. 1984. godine liga donosi pravila za ”prijestupnike” kojima se želi smanjiti konzumacija droga u ligi. Nažalost, promjene se ne događaju preko noći, pogotovo s ovako ukorijenjenim problemom. 1986. godine događa se jedna od najvećih tragedija koja je uzdrmala čitavi sportski svijet. S nepune 23 godine, od predoziranja kokainom, gasi se život Lena Biasa, nove nade Boston Celticsa, igrača koji je trebao držati Kelte u vrhu lige sigurno još jedno cijelo desetljeće. Njegova smrt obilježila je vrhunac problema NBA s kokainom. Kroz 90-e godine, strože kontrole i edukacija igrača polako otpetljavaju taj gordijski čvor s kojim se liga toliko dugo nosila. Danas problemi s konzumacijom teških droga u NBA i dalje postoje, ali sva sreća, možemo reći da su oni iznimka, a ne pravilo…

Voćkice mi život upropastile…

Da namještanje utakmica nije samo slučaj u 1. HNL-u dokazuje nam slučaj Tima Donaghyja. Spomenuti je sudac toliko ogrezao u kriminalu da je njegova nedjela morao otkrivati FBI i to preko prisluškivanja čikaške mafije. Metoda namještanja utakmica bila je vrlo jednostavna. Preko svog “poslovnog partnera“, Jimmyja Batiste, uplaćivao je novac na utakmice koje je sudio. Ono što je radio jest fućkanje osobnih pogreški ključnim igračima momčadi protiv koje bi se kladio. Isto tako, ako je imao inside informacije, u stilu je li se neki igrač napio večer prije utakmice, game time decision ozljede igrača i slično. Naravno, dan danas Tim Donaghy tvrdi da nikada nije namjestio niti jednu utakmicu, već da se kladio samo na druge NBA utakmice i druge sportove. Ipak Tim je dobio zatvorsku kaznu od 15 mjeseci zatvora, zajedno sa svojim poslovnim partnerom Jimmyjem Batistom. No, ipak fanovima sporta ostaje gorak okus u ustima oko njegovog slučaja, pogotovo radi notorne 6. utakmice Finala Zapadne konferencije 2002, koju je sudio upravio Tim Donaghy. U toj utakmici je spomenuti sudac bio jedan od glavnih aktera teorije zavjere da je NBA namjestila utakmicu samo da Lakersi prođu u Veliko finale. No to su teorije zavjere u koje neću uopće ulaziti… Nadamo se da je ovo bio izolirani slučaj koji više se više nikada neće ponoviti radi fanova, igre i integriteta same lige.

Malice at the Palace

Velika makljaža koja se odvila 2004. godine između momčadi Indiana Pacersa i Detroit Pistonsa obilježila je kraj velikih fajtova u NBA ligi. I to kakav je kraj bio… Krenimo ispočetka. Pistoni i Pacersi veliki su rivali iz iste divizije i zla krv tekla je između dvije momčadi već nekoliko sezona unazad. Prošlogodišnje Finale konferencije između Indiane i Detroita završava rezultatom 4 naspram 2 u korist Detroita koji se na kraju čak i okrunjuje naslovom prvaka protiv moćnih Lakersa. Indiana je stoga željna krvi i osvete, a savršeni trenutak za to je bio očito 6. utakmica regularne sezone… Naguravanje kreće u zadnjoj minuti već gotove utakmice pri rezultatu 97-82, kada poznati grubijan i defanzivac, Ben Wallace, čini ružan faul na Ronu Artestu. Nakon što su igrači razdvojeni, Artest legne na zapisnički stol i tu kreće kaos. Pomahnitali fan baca piće na Artesta nakon čega se Artest obrušava na cijelu publiku u Detroitu. Sve ostalo je povijest. Tučnjava je rezultirala suspenzijama 10 igrača i između njih neigranje 146 utakmica i kazne od 11 milijuna dolara u plaćama. Najgore je prošao već spomenuti Ron Artest, igrač koji je pretendirao nagradi najkorisnijeg igrača lige. Sveukupno 86 utakmica suspenzije, i skoro 5 milijuna dolara kazne. Jemaine O’Neal i Stephen Jackson također se mogu pohvaliti pozamašnim kaznama, s 15 utakmica suspenzije za O’Neala, odnosno 30 za Jacksona. Od civila iz publike, najoštrije kažnjen biva John Green, divlji navijač koji je cijeli incident i pokrenuo bacivši sok na Artesta; 30 dana zatvora, dvije godine uvjetne kazne i doživotni izgon s Detroitovih domaćih utakmica. Nakon što je divljaštvo riješeno na sudovima, NBA liga imala je obvezu prema sebi i navijačima učiniti sve u svojoj moći da se ovakve stvari prestanu događati. Navijačima na tribinama zabranjena je prodaja alkoholnih pića nakon treće četvrtine, isto tako maksimalna dopuštena litraža jedne čaše smanjena je s jedne litre na 0.75 litara. Povećan je broj zaštitara na utakmicama da fanovima ne bi padalo na pamet opet uključivati se na teren i rješavati razmirice između igrača. Što se tiče igrača, tijekom godina uvele su se razne regulacije kako bi se malo ublažile emocije na terenu. Tehničke se dijele radi krivog pogleda prema sudcu, taunting nakon zakucavanja ili maestralnih blokada je također gotovo zabranjen, a kazne za bilo kakvu neprimjerenu gestikulaciju prema protivničkim igračima kažnjavaju se ogromnim novčanim kaznama…Realnost je takva da si liga ne smije dopuštati takve ekscese zbog gubitaka sponzorstava. Niti jedan brand ne želi biti asociran s organizacijom gdje su masovne tučnjave publike, igrača, trenera i osoblja stvar koja se događa svaki dan. I to se krije iza razloga kako smo od boksačkih dvoboja na terenima u 80-ima i 90-ima došli na današnju, sterilnu verziju košarke, lišene emocija,a u nekim trenucima čak i natjecateljskog naboja.

Donald Sterling u maniri nekog drugog Donalda…

Zamislite da pokraj Jamesa Dolana, vlasnika New York Knicksa, a ujedno i čovjeka koji je uništio New York Knickse, upravo vas nazivaju najgorim vlasnikom u povijesti NBA lige. Točno je takva priča Donalda Sterlinga, američkog odvjetnika/poduzetnika koji je od 1981. do 2014. bio vlasnik Clippersa. Godina je 1981. kada za 13.5 milijuna američkih dolara Sterling kupuje tadašnje San Diego Clipperse, kunući se u to da će San Diego Clippersi ostati na staroj adresi u San Diegu. No samo godinu dana kasnije Donald krši svoje obećanje i pokušava preseliti čitavu franšizu u Los Angeles. 1984. realizira preseljenje uz veliko negodovanje navijača u San Diegu, ali čak i glavne skupštine lige u kojoj sjede vlasnici ostalih NBA klubova. Malo tko je mogao zamisliti da će klub u centru košarkaškog svijeta, Los Angeles, moći biti toliko neuspješan koliko su Clippersi bili u 30 godina vladavine Donalda Sterlinga. Do 2012. i dolaska Chrisa Paula Clippersi su imali samo dvije (2?!) pobjedničke sezone i ukupni omjer od 607-1153. No, loše predstave na terenu sigurno ne mogu biti jedini kriterij zašto bi nekog nazvali najgorim vlasnikom u povijesti. Pa za Boga miloga, nagledali smo se dovoljno užasnih sezona Phoenix Sunsa pod vodstvom Roberta Sarvera, Minnesota Timberwolvesa pod upravljačkom palicom Glena Taylora i prethodno već spomenutog Jamesa Dolana. Ono što će istisnuti Donalda Sterlinga iznad svih njih naravno leži u njegovu primitivizmu. Brojne osude za seksualno uznemiravanje nisu bile dovoljan razlog da se Donalda isključi iz NBA zajednice, jednostavno dokaza nije bilo dovoljno, a i mnoge su optužbe završile nagodbama. Kap koja je prelila čašu dogodila se 2014. godine kada je američki magazin TMZ pustio u javnost snimku Donaldovog razgovora sa svojom asistenticom/ljubavnicom gdje joj eksplicitno govori kako ne želi da se ikada više slika s manjinama (misleći prvenstveno na crnce i latino populaciju), a pogotovo da to ne objavljuje na društvenim mrežama jer šteti njenom, a pritom i njegovom, javnom imidžu. Javna je tajna bila svo vrijeme da je Donald Sterling rasist; u svlačionici Clippersa crni igrači su između sebe pričali kako se osjećaju kao radnici na plantažama u njegovu prisustvu, a tadašnji generalni menadžer Elgin Baylor je u kasnijem intervjuu rekao da je Sterling znao dovoditi žene u momčadske svlačionice ne bi li se divile crnim tijelima. Lavina reakcija pristizala je iz svih kuteva sportskog pa tako i civilnog svijeta. Sponzori su počeli otkazivati ugovore Clippersima, javnost u Los Angelesu bila je zgrožena izjavama Sterlinga, a igrači su bili spremni na bojkot doigravanja. Situaciju je jedini mogao smiriti glavni povjerenik lige, Adam Silver. Odluka je pala da prvi puta u povijesti NBA prisili vlasnika da proda vlastitu momčad. Uz to Sterling je kažnjen s 2.5 milijuna dolara kazne radi rušenja imidža lige i doživotno istjeran iz NBA zajednice. Takav presedan na čelo Clippersa dovodi bivšeg CEO-a Microsofta, Stevea Ballmera. Nakon više desetljeća lošeg vodstva, Clippersi su danas jedna od stožernih ekipa u ligi, ove godine su u borbi za naslov te su postali momčad za koju igrači žele igrati, a ne bježati iz nje glavom bez obzira.

I tu ćemo završiti s ovim člankom. Naravno bit će sigurno onih koji će mi zamjeriti neke propuste. Gilbert Arenas i njegovo paradiranje vatrenim oružjem po svlačionici Washingtona, notorni envelope iz 1985. godine kad se navodno namještao NBA draft ili primjerice brutalni napad Kermita Washingtona na Rudyja Tomjanovicha gdje je Rudy zamalo umro… Ova četiri slučaja izabrana su kako bi pokazala, između ostaloga, kako se NBA liga uspjela nositi s tim incidentima i koji su trendovi nastali godinama nakon samih incidenata. Nadam se da ste uživali u članku i ponešto naučili. Do sljedećeg čitanja!

Matija Babić
Pulsmedia autor
9 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

7 komentara

  1. MarCo97 Prikaži

    Malace in the Palace najbolji fight u NBA povijesti! Shaq i Chuck isto dosta zanimljiv 🙂



    6

    0
  2. New York Knicks Notagamertho Prikaži

    Zamisli da nemres kupit pivu u zadnjoj četvrtini…..zločin



    6

    0
  3. Phoenix Suns Marko Rakić Prikaži

    Malace in the Palace, ja i rođo dica bili, spektakl teški, tražili video na youtubeu, a na carnetu brzina bila 56kb/s 😀
    To se zaboravit ne može!



    3

    0
  4. NBA Kosarkas Luka Softić Prikaži

    Nikad prežaljeni Sacramento 2002. godine. Možda i najveća sudačka krađa u povijesti sporta…


    0

    0