Live Free and Kyrie

Nikša Modrić

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Live Free and Kyrie

Nikša Modrić

Live Free or Die Hard. Tako se zove četvrti nastavak kultnog filmskog serijala Umri muški. U jednom (bizarnom) razgovoru koji sam vodio s čovjekom kojeg sam poznavao iz viđenja, taj pojedinac me pred okupljenim društvom osrednje veličine uvjeravao da je to daleko najbolji nastavak serijala.

Na prvu sam mislio, za što vjerujem i dan danas da je potpuno prirodna reakcija, da me čovjek da oprostite, za****va. Naravno da sam se dodatno začudio kad sam bio izvrnut ruglu nakon što sam u smijehu odgovorio da je naravno original s Nakatomi zgradom i legendarnim Reginaldom Vel. Johnsonom kao potporom Bruceu Willisu barem za 3 koplja ispred svih ostalih izdanaka Umri muški.

Tko ne bi volio imati 24h dnevno podršku od Carla Winslowa na brzom biranju?

Kyrie Irving je sinoć predvodio Netse s 40 poena, šutom 15/28 iz igre, 5/12 za tri poena i 7 asistencija u pobjedi nad gradskim rivalima New York Knicksima. Ne treba ni govoriti da su njegovi sinoćnji potezi predmet divljenja u svakom daily sportskom talk showu. Kyrie je hodajući highlight reel. Na terenu, ali i izvan njega.

Live Free or Die Hard je možda dobar akcijski film „šljus“ kategorije. Najbolja točka tog filma po mom mišljenju je njegov naziv. Inače nisam ljubitelj toga da se timeline bilo kojeg serijala totalno poremeti izostankom točne numeracije nastavka (Rambo, Rocky Balboa itd.), ali to se sve nekako uklapa u današnju temu .

Koliko dugo pomnije pratim NBA, nekako sam uvijek imao interni poriv da mi Kyrie bude antipatičan. Očiti skill ne mogu osporiti, kao ni to da je bio integralni dio možda najbolje finalne serije u povijesti lige. The Block, The Shot i (moram dodati, trebamo dati malo ljubavi K-Loveu) The Stop su tako zabavan i epski trio poteza jednako smiješnog epskog velikog tria igrača. O svim čudesnim detaljima finala iz 2016. godine dalo bi se puno pisati, a nije predmet današnjeg teksta pa ću se zauzdati.

Primjerice, da usvojim Kyriejev duh te sportski i životni pristup, ne bih se zauzdao. Ja bih si sad dao oduška i istipkao tro-paragrafni recap tog finala iz neke svoje perspektive, izmišljao riječi, koristio stilska sredstva kojima naočigled nije mjesto u nekoj online sportskoj kolumni i možda za kraj dodao nešto što je u kategoriji teorija zavjere. Recimo, diskvalifikacija Draymonda Greena je trostrano orkestrirana priča Adama Silvera da bi se pripremio teren za dolazak Slim Reapera u Warriorse, što će jednog dana rezultirati snimanjem dokumentarca na Hulu platformi koji će se zvati „The Once and Future King“ i kojemu će nakana biti utaboriti LeBrona kao „ipak GOAT-a“.

Mislim da bi ovaj dečko bio među najglasnijim kritičarima takvog filma.

Ja nisam taj lik. Baš nisam. Mada, ruku na srce, htio bih biti. Mislim da je prigodno da je Kyrie nakrcao jadne Knickse jer kad gledam to što taj čovjek izbrijava na terenu i prolazi mu, ne mogu ga ne voljeti. Čak nisam fer kad napišem što mu „prolazi“ jer je to glupa konstatacija kad samo to i radi cijelo vrijeme. Nezamjenjivi Shannon Sharpe je pred neko vrijeme komentirao Bradyjev sedmi Super Bowl kroz smijeh deklamirajući: „I can’t say nothing Skip, I can try to find dings and holes in Tom, but that don’t matter. What can I say? All he does is win.“

Mene je malo lakše ostaviti bez municije od ovog tipa.

Kyrie možda ne pobjeđuje cijelo vrijeme, ali brate, kad je na terenu ništa ne radi nego maže. I tko sam ja da sad prigovaram. Nedavno sam imao tekst o Stephu gdje sam probao elaborirati zašto svi volimo Stepha i želimo kuhat ekipu kao Steph. Ako ćemo biti posve iskreni prema sebi, mislim da bi zapravo većina haklera htjela brijat na terenu kao Kyrie. Na stranu što na visinu gledamo kao Bogom danu kvalitetu, ali ne i na koordinaciju oka i ruke (najvjerojatnije jer je manje očigledna i više apstraktna vještina koja se da donekle izvježbati, naspram „you can’t teach height“).

No, da se vratimo na predmet rasprave. Ajmo i proširiti raspravu kljastom Sokratovskom metodom koju čupam iz glave prisjećajući se svih epizoda Dr. Housea koje sam gledao – da, vjerojatno je totalno promašena, ali pišemo o Kyrieju, njemu bi se to sigurno dopalo.

Dok sam aktivno hejtao Kyrieja strašno me smetala njegova druga strana. Činilo mi se kako je cijena njegove genijalnosti na terenu sve te bizarne eskapade i ćudljiv karakter izvan terena. Dok je bio u Bostonu (a osobito dok je bio izvan pogona u Bostonu), činilo se kako se njegov boemski pristup životu naplatio i na košarkaškom planu. Boston je očigledno funkcionirao bolje bez njega. Nije bio spreman preuzeti ulogu lidera ekipe. Nešto što danas sigurno ima više smisla nego tada, bez obzira na to što će zli jezici reći da se to moglo vidjeti i unaprijed.

Uncle Drew kao da ima iskustva u domaćoj pravosudnoj praksi.
Credit: Sports Illustrated (Stefan Bondy)

A pored toga isto imamo hrpu materijala za pregled i kritičku prosudbu. Od davnih dana kada je bio član zajednice „ravnozemljaša“, otpora LeBronu kao njegovom košarkaškom ocu, kontinuirano uspoređivanje košarke u globalu kao njegove artizanske vještine i crafta, do deplasiranih bockanja LeBrona kao tipa koji ne može zabiti ništa u clutchu, Neymarovski i Rodmanovski godišnji odmori usred sezone, aktivistički potezi upitne konkretne vrijednosti u smislu aktivizma… Toga ima napretek. Među recentnim bizarnostima čak mi je osobno najdraže bilo kada je palio kadulju u TD Gardenu. Mislim da nisam jedini kojemu je taj potez odmah probudio neko sjećanje na onog napornog lika na tulumu koji u razgovoru (uvijek u miješanom društvu) spominje astrologiju, alternativne pristupe životu i možda neke druge stvari koje kao da su posebno osmišljene u kontekstu neke strategije da se dopadne pripadnicama ljepšeg spola koje briju na taj neodređeni boemski pristup.

Ovaj lik bi mi definitivno išao na živce na tulumima…

Dozvolite mi sada da opalim jednu kontru poput onih kojima Drake obožava papriti svoje katrene. Znate ono, jednostavna ustaljena misao i (premda najočitije na svijetu) kao „neočekivano“ okretanje cijelog pojma naglavačke.

Upravo zbog svega toga volim Kyrieja. Zato što sam ustvari malo ljubomoran na njega. Kyrieja je lako mrziti jer se ne uklapa u kolektivno poimanje vrhunskog sportaša. Time ne želim reći da sportska javnost ne voli to, dakako da voli, svijet vrhunskog sporta prepun je primjera obožavanja „ikona šmekerstva“, bad boyjeva velike vještine koje ne možeš ne voljeti jer su jednostavno frajerčine s nekim svojim demonima ili izbrijavanjima. Svakako da Uncle Drew ima spiku koja teško može odgovarati prosječnom sportskom fanatiku. On preferira stvari koje se toj skupini ljudi najčešće baš ne sviđaju. Posve iskreno, ni meni nije neki šmek ta njegova spika, ali ono što mi je šmek i gdje mu moram odati svoje priznanje i podršku je to što živi svoj život baš onako kako on želi. Napokon smo u fazi ovog teksta gdje Die Hard anegdota (nadam se) prestaje biti random. Kyrie definitivno živi slobodno. Ima svoje očigledne mane i dosta cringe trenutaka, ali kada nešto radi, poput Willisovog jahanja bojnog mlažnjaka u filmu, definitivno je spektakularno. Ne uklapa se u ono što želim vidjeti kada gledam Die Hard film (a od partnera u filmu mi je sigurno Samuel L. Jackson draži od Justina Longa), ali jebemu, kad gori onda gori.

Njemu ni ja bih vjerovao da može zabiti za pobjedu.

Ne znam kako se zove njegov fan klub, a ako to nisu „nećaci Unclea Drewa“ to definitivno treba biti ime.

Srdačno Vaš, nećak Džoni.

Nikša Modrić
Pulsmedia autor
6 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

3 komentara

  1. Man of Wire Prikaži

    Svi smo mi na terenu samo Steve Urkelovi dok je jedino tata košarke postao Stefan Urquelle #freeKyrie



    5

    0