“Tankiranje” – linijom manjeg otpora

Karlo Višak

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

“Tankiranje” – linijom manjeg otpora

Karlo Višak

Jedan od omiljenih događaja svih NBA fanova, a koji se ne događa direktno na parketu, trade deadline je iza nas. Vrijeme je to u kojem twitter profil Adriana Wojnarowskog posjeti popriličan broj NBA fanova, a sve u iščekivanju toliko željene Wojbombe u kojem se obično krije neka spektakularna trampa igrača. Obično po potezima generalnih menadžera, franšize odaju smjer u kojem će nastaviti sezonu. Bilo da su odlučili nastaviti borbu za doigravanje, učvrstiti se kao contenderi ili jednostavno krenuti u potpuni rebuilding, kadrovski potezi otkrivaju zacrtani pravac.

Često se pod pojmom rebuilda podrazumijeva nastavak sezone u kojoj će porazi i loše igre dominirati. Cilj je, naravno, izgubiti što više utakmica te si povećati izglede za pravo prednosti biranja na draftu. Kolokvijalno rečeno, momčadi tom odlukom ulaze u proces “tankiranja“ te se u potpunosti okreću budućnosti. Kao ovogodišnji primjer idealno nam može poslužiti Orlando Magic. Klub iz Floride na netom završenom trade deadlineu odlučio je u duhu novog godišnjeg doba započeti veliko proljetno spremanje i ispred vlastitog dvorišta postaviti garažnu raspodjelu. Svojim eksponatima u Magicu su privukli impresivan broj zainteresiranih kupaca te se riješili okosnice ekipe, razmijenivši Nikolu Vučevića, Aarona Gordona i Evana Fourniera.

Odmah je svima jasno kako se Orlando do kraja natjecateljske godine odlučio za uključivanje full tank moda te se priključio Detroit Pistonsima, Houston Rocketsima i Minnesoti Timberwolvesima u borbi za dno. No, fenomen tankiranja u NBA-u nije ništa novo, niti su u Magicu povukli revolucionaran potez. Štoviše, odlučili su se za legitiman način planiranja budućnosti. Zašto? Odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan i krije se u postavljenom modelu funkcioniranja lige – što si lošiji, bolje ćeš proći na draftu.

Houston Rockets (1983./1984.)

Kada malo bolje bacimo pogled na povijesne knjige NBA-a vidjet ćemo da su tankiranje u ligu uveli Rocketsi. Sezona je 1983./84., a momci iz Texasa godinu započinju s omjerom 20-26, bez naznaka za strmoglavi pad koji su prikazali do završetka regularnog dijela, uzevši tek devet pobjeda u 27 preostalih susreta. Tada draft lutrija još nije bila uvedena te su za izbor najvišeg picka sudjelovale dvije najlošije ekipe iz svake konferencije. Bacanjem novčića utvrđeno je kako će Rocketsi birati prvi, ispred Indiana Pacersa.

I kako im se to samo isplatilo.

Hakeem Olajuwon – dvostruki NBA prvak u dresu Houston Rocketsa.

Birajući prvi u jednoj od najjačih draft klasa (Michael Jordan, Charles Barkley, John Stockton, Sam Perkins…) u povijesti lige, izbor je pao na Hakeema Olajuwona, a sve ostalo je, kako se kaže – povijest. Manevar Rocketsa nije prošao ispod radara vodećih ljudi lige koji su promptno reformirali način dodjeljivanja izbora. Tako je već iduće sezone uveden prvi sistem draft lutrije, koji se kroz godine mijenjao, ne bi li ostale franšize pokušali odmaknuti od sličnih pothvata. Usprkos naporima, trend tankiranja niti danas nisu uspjeli iskorijeniti, što ligi ostaje jedna od većih zagonetki. Valja napomenuti i kako odabir takve strategije nije uvijek isplativ, a godine iza nas obiluju brojnim flopovima. Mi ćemo se osvrnuti samo na njih par.

New Jersey Nets (1989./90.)

Ususret draftu 1990. godine, NBA je reformirala sistem lutrije prema kojem je momčad s najlošijim omjerom imala najveću šansu za osvajanje top picka. Tadašnji New Jersey Netsi s ostvarenih 17 pobjeda i 65 poraza uspjeli su u svom naumu te dobili priliku prvi birati franšiznog igrača s kojim će se pokušati popeti na košarkaši tron. Izbor je pao na Derricka Colemana za kojeg se vjerovalo kako će biti TAJ igrač, a osvajanje nagrade za novaka godine samo je doprinijelo toj tezi. Kasnije se pokazalo kako Coleman unatoč solidnoj karijeri, ipak, nije kalibar za najveća postignuća te je na kraju sezone 94./95., preselio u Philadelphiju.

Derrick Coleman

Boston Celtics (1996./97.)

Najgora sezona u povijesti Kelta bila je 1996./97., kada su predvođeni M. L. Carrom na klupi ostvarili omjer od samo 15 pobjeda i 67 poraza. Da stvar bude bolja, Celticsi su na draftu imali dva visoka picka, od kojih su jednim željeli odabrati the next big thing, Tima Duncana. Međutim, planove su im pokvarili San Antonio Spursi, dok je Boston na kraju birao treći i šesti, odabravši Chaunceyja Billupsa (razmijenjen nakon samo pola sezone) te Rona Mercera.

Trust the Process

Kada bi me pitali da navedem najpoznatiji primjer “tankerske“ ekipe, vrlo vjerojatno bih prvo izgovorio tri, svima nam dobro poznate riječi: Trust the Process. Sam Hinkie, bivši menadžer Philadelphia 76ersa doveo je pojam tankiranja na sasvim novu razinu te ga u potpunosti radikalizirao i donekle popularizirao. Sezone provedene na dnu lige Sixersima su donijele visoke pickove te poprilično kvalitetne igrače, ali na konkretniji rezultat, što je bio krajnji cilj Procesa, još se uvijek čeka.

Prisutnost gledatelja na domaćim utakmicama Sixersa – Izvor: samfard.edu

No, tankiranje 76ersa važno nam je i zbog drugog aspekta, onog financijskog. Pad gledanosti ekipe koja ne pruža nikakav otpor neminovan je, a samim time će sponzora i prodanih ulaznica biti puno manje. Točno se to dogodilo Sixersima od 2014. do 2016. kada su na domaćim utakmicama imali manje od 15 000 gledatelja na tribinama Wells Fargo Centra.

Završna misao

Ako liga želi ubuduće spriječiti takve scenarije morat će povući nekoliko oštrih mjera koje se ne odnose samo na mijenjanje pravila oko lutrije. Jednostavno, time se danas Orlando, ili sutra netko treći neće odreći tankiranja u kojem se uz malo sreće krije novi superstar. Ionako su uprave klubova u tom trenutku svjesne kako određeni roster neće polučiti neki uspjeh pa se onda nameće pitanje zašto ne bi krenuli linijom manjeg otpora i potencijalno osigurali svjetliju budućnost. Organizacije sigurno neće napustiti opciju tankiranja, iako ono ne garantira uvijek franšiznog čovjeka, dokle god se rukovodeći ljudi NBA-a ne odluče za pravila pomoću kojih bi koncentracija igračke kvalitete bila jednakije raspoređena nego sad. Možda da se ugledaju na NFL, mislim, samo predlažem.

Karlo Višak
Pulsmedia autor
343 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj