NBApuls dio troškova podmiruje prikazom reklama i donacijama. Reklame nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

“Bostonska čajanka” i cigare Reda Auerbacha

Domagoj Kruhek

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Kratka crtica iz povijesti

Bostonska čajanka” spada u najbitnije događaje američke povijesti. Sam čin demonstrativnog bacanja čaja, s tri britanska broda koja su ga bila spremna iskrcati u bostonskoj luci tog 16. prosinca 1773. godine, ne predstavlja nekakvu grandioznu pobjedu za građane tadašnjih kolonija, već “iskru” unutar Revolucije koja je razbuktala “patriotsku” vatru u ljudima diljem kolonija te započela ono što danas znamo kao “Američki rat za neovisnost“.

Osoba koja je inicirala otpor britanskoj kruni, nejednakim uvjetima carinjenja i oporezivanja za američke trgovce i obrtnike te “rojalistima” bio je glasoviti lokalni trgovac John Hancock, jedan od najčuvenijih “founding fathersa” državnosti Sjedinjenih Američkih Država, ali ovo nije lekcija iz povijesti pa neću duljiti… Hancocka spominjem jer je predstavljao “vrh piramide” te pobune, a ujedno je bio i jedan od onih koji su s Britancima uspješno trgovali.

Njegova politika bila je “čekaj dok ne dođe pravi moment i onda kapitaliziraj dosadašnji rad i trud“, a pod tim geslom je planirana i sama “čajanka” (iako tada više kao političko-demonstrativni akt, a ne ekonomski). U godinama koje su prethodile ratu, “Sons of Liberty” (neslužbeno tijelo koje je vodilo revolucionarni pokret) sakupljali su “u tišini” dobra, političke i trgovinske veze, znanje i novac kako bi po dolasku pravog momenta, vodeći se Hancockovim geslom, “kapitalizirali rad i trud”. I stvarno, kada je moment (“Zakon o čaju” britanskog parlamenta, koji omogućava Britanskom Istočnoindijskom Društvu prodaju čaja u američkim kolonijama bez oporezivanja) došao, oni su bili spremni na reakciju. Bolje rečeno “Revoluciju”.

“Boys, I don’t know anything about basketball. Who would you recommend I hire as coach?”

Arnold “Red” Auerbach svoj trenerski i menadžerski rezime izgradio je kao trener Washington Capitolsa, s kojima je igrao finale BAA lige, u kojem je poražen od Minneapolis Lakersa predvođenih Georgeom Mikanom, legendarnim centrom kojeg su mnogi smatrali najboljim košarkašem na svijetu. Nakon tog poraza Red je priželjkivao pojačanja na rosteru, a vlasnik Washington Capitolsa, Mike Uline nije imao razumijevanja za njegove zahtjeve te Red odlazi na sveučilište Duke. Nakon kratke epizode na poznatom sveučilištu, Auerbach je angažiran od strane Tri-Cities Blackhawksa, još jedne BAA franšize, u kojoj se također ne zadržava dugo. Nakon jedne sezone raskida ugovor s Blackhawksima i odlazi u Kutscher`s Hotel ljetnu školu košarke, nadajući se da će barem tamo netko imati razumijevanja za njegov sveobuhvatni pristup razvoju igrača i momčadi “od nule”.

Fast-forward u 1950. godinu. Nalazimo se na konferenciji za novinare na kojoj osnivač i vlasnik New England Celticsa, Walter Brown, pokušava objasniti okupljenom mnoštvu kako su njegovi ciljevi za posrnulu franšizu jasni, ali da ih on sam jednostavno ne zna ostvariti. Treba mu nova revolucija, treba mu njegov John Hancock…

Novinari su na postavljeno pitanje (iz podnaslova) jednoglasno odgovorili: “Walt, iskusni Arnold Auerbach trenutno vodi neku ljetnu košarkašku akademiju u New Yorku, on je tvoj čovjek!” i Walt nije imao izbora nego poslušati.

Šok-terapija dr. Auerbacha

Pred početak NBA sezone 1950./51. Red Auerbach postaje glavni trener Celticsa. Odmah po dolasku najavio je da namjerava napraviti “pobjedničku dinastiju” i zatražio “slobodne ruke” što se tiče akvizicija, bilo onih kroz draft ili onih kroz trade. Prvi potez kojim je iznenadio javnost (i razljutio navijače) bilo je propuštanje Boba Cousyja, trostrukog All-American playmakera te NCAA prvaka s “Boston-area” sveučilišta Holy Cross, prvim pickom na draftu uz objašnjenje da je on “lokalni seljak”. Ipak, iz današnje perspektive, čini se da su Red i Bob (možebitnim internim dogovorom) “iscenirali” medijske prepirke kako bi “prevarili” ostale franšize, jer odmah po draftu Cousy izjavljuje da neće nastupati za nijednu franšizu osim Celticsa te se priključuje momčadi pred početak sezone. Drugi potez kojim je navukao još veći bijes lokalnog stanovništva na sebe bio je izbor Chucka Coopera na istom draftu, koji je tako postao prvi crni igrač draftiran od neke NBA ekipe u povijesti.

Nevjerojatni Cousy ni “pod stare dane” nije promašivao. Ovdje ga možete vidjeti u ulozi u filmu “Blue Chip”, gdje na opetovano dodavanje Nicka Noltea ne promaši niti jedno jedino slobodno bacanje. To naravno nije bilo dio scenarija, kao ni Nolteova popularna rečenica: “Don`t you ever miss!?”

Uz spomenuti dvojac, okosnicu momčadi te sezone činili su centar Ed Macauley i Horace “Bones” McKinney (kojeg je Red već trenirao u Mornarici). To nije bilo dovoljno za ozbiljnu borbu te Celticsi svoju sezonu završavaju u prvom kolu Playoffa, ispavši od New York Knicksa. Po završetku sezone koja je (pre)rano završila, Red nije bio nezadovoljan, jer Celticsi su prihvatili njegov revolucionaran sistem “brzih kontri” na terenu, međutim, nedostajala je revolucija van terena. Za to se opet pobrinuo Red te njegova “scouting” služba, besprijekornim uspjesima na NBA Draftu u idućih par godina. Na draftu 1951. (kroz trade) ostvaruje prava na Billa Sharmana, izvanserijskog šutera, koji će sa “Houdinijem s parketa“, Bobom Cousyjem, činiti nezaustavljivi backcourt duo u godinama koje dolaze. Krilne pozicije popunjene su izborom, prvog “šestog igrača” u povijesti lige, Franka Ramseya 1953. te Jima “Loscyja” Loscutoffa 1955. godine, a “real-deal” uslijedio je godinu nakon.

“Mean Green Machine” – prva NBA dinastija

Iako je sami Red probio “race-barrier” izborom tamnoputog Chucka Coopera, ostale NBA franšize nisu slijedile njegov primjer, već su se više priklanjale, “duhom vremena i tradicijom opravdanom”, konvencionalnom izboru bijelih igrača. To je ponovo iskoristio Red, poslavši na dan drafta 1956. trade-paket, koji je sadržao prekaljenog veterana Macauleya i potentnog rookieja Cliffa Hagena (pogađate – bijelce), u St. Louis, za prvi pick drafta koji postaje Bill Russell. O Russellu se već tad znalo dosta, bio je defenzivni virtuoz koji je svojim dominantnim fizičkim predispozicijama plijenio pozornost na parketima koledž-košarke. Međutim, ofenzivno nije bio ništa više od prosječnog igrača. Najbolje ga je opisao jedan novinar Sports Illustrateda nakon utakmice u kojoj je još jednog budućeg Kelta, Tommyja Heinsohna, cijelo poluvrijeme držao na “okruglih” nula poena:

“”If Russell ever learns to hit the basket, they’re going to have to rewrite the rules.”

Prorok iz redakcije
Bill Russell uspješno blokira protivničko polaganje…

Uz spomenuti dvojac izabran je i K.C. Jones, te je tako kompletiran najbolji draft jedne franšize u povijesti NBA lige (do dan danas). Dinastija u nastajanju dobila je svoje okosnice. Iako su bili uvjerljivo najbolja napadačka momčad svoje ere, Redov naglasak uvijek je bio na obrani i “teamworku“. Smatrao je da mentalna i fizička “čvrstina” osvajaju naslove, a to je cilj koji je pred sebe postavio kada je stigao na klupu Celticsa. Već 1957. osvajaju prvu NBA titulu, ali Red je znao da želi li ostaviti trag u povijesti kakav nitko prije (a pokazalo se ni poslije) njega neće ostaviti treba šampionsku momčad podići za još nekoliko razina. Zvuči kao nemoguća misija, ali iz dosad pročitanog ste već i sami mogli zaključiti da je Red upravo takve, najviše priželjkivao. Na draftu bira još jednog “top-notch” igrača, Sama Jonesa, par godina kasnije i najboljeg strijelca u povijesti Celticsa, Johna “Honda” Havliceka, a slagalicu zvanu “Dinastija” kompletira u svojoj zadnjoj godini kao trener Celticsa, dovođenjem Dona Nelsona. Osim, stvaranja dinastije, zapisan je u NBA anale kao “pionir” probijanja još jedne rasne barijere, kada je 1964. izveo na parket startnu petorku “S.Jones-K.C.Jones-W.Naulls-T.Sanders-B.Russell“, sastavljenu isključivo od afro-Amerikanaca.

Russell-Naulls-Sanders-S.Jones-K.C.Jones

Kelti su u tih deset sezona (1956/57.-1965./66.) osvojili devet naslova, od čega čak osam zaredom, što je i dalje najdulji osvajački niz u povijesti američkog sporta. U tom velikom nizu “zasađeno je sjeme” velikog rivalstva između Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa. Lakersi, predvođeni Jerryjem “The Logo” Westom i Elginom “Jordan before Jordan” Baylorom, su čak šest puta bili u NBA finalu za vrijeme Auerbachovih trenerskih dana i svih šest puta ih je Red, s pobjedničkom cigarom, koju bi uvijek palio još za vrijeme utakmica koje je smatrao “gotovima”, u ustima ispratio iz istoga.

Ovaj prizor, iz dana u dan, označavao je “početak kraja” za protivnike “Redovih” Celticsa 50-ih i 60-ih godina

“This is your chance to take your last shot at me.”

objavio je Red prije svoje posljednje sezone na klupi Celticsa

Auerbach je prije sezone 1965./66. najavio svoj odlazak s klupe, ali silnim titulama očarana javnost nije niti pomislila da će svoju riječ i održati. Tijekom zadnjeg NBA finala u trenerskoj karijeri Auerbach je još jednom šokirao javnost. Kelti su izgubili prvu utakmicu finalne serije od Lakersa, a Red je izjavio kako za svog nasljednika imenuje Billa Russella, koji će funkciju obnašati kao trener-igrač. Mnogi su mislili da je to rekao u afektu, još ljut nakon poraza, ali nakon što je serija završena devetim naslovom za Celticse, Red je ponovio svoje riječi te prepustio trenersku poziciju Russellu, koji je tako postao prvi crni trener u povijesti profesionalnog američkog sporta.

Nepoznati junak grada Bostona

Dok je njegov učenik Russell vodio Celticse do još dva naslova (1968. i 1969.), Auerbach (od te godine generalni menadžer) je spoznao činjenicu da se “Zelenoj Dinastiji” bliži kraj i još jednom pokazao da je uvijek korak ispred svojih suparnika.

Rebuild je počeo razmijenivši skoro pa sve bitne igrače iz tih šampionskih ekipa, kako bi prikupio što više pickova za draft u nadolazećim godinama. Igrači izabrani tim pickovima uglavnom su nadopunjavali pozicije pored zvijezde “Honda” Havliceka, koji je od najboljeg šestog igrača i kreatora najpoznatijeg “hustle” poteza u povijesti NBA playoffa, postao najbolji igrač lige. Ipak, nisu to sve bili samo role-playeri, jer Red si nikad, čak ni podsvjesno, ne bi dopustio da svojoj momčadi ne ostavi prostora za otići do kraja. Izabrani su Dave Cowens, Jo-Jo White, Paul Westphal i Don Chaney, a potpisani su i veteran Paul Silas i bivša zvijezda ABA lige Charles Scott. Ti potezi donijeli su još dva trofeja (1974. i 1976.) u “vitrine” kultnog Boston Gardena, ali nakon što se “Hondo” umirovio uslijedio je strmoglavi pad. Celticsi su nakon osvojenih 13 naslova u 20 godina, dotakli samo dno. Momčad je izgubila ponos i “vic u igri” koji su krasili momčad svih tih godina. Bili su najgora momčad divizije, a igra je graničila s negledljivom, što je zahtjevna bostonska publika jasno dala do znanja bojkotom domaćih utakmica pred kraj sezone 1977./78.

Red je bio shrvan i već je bio spreman ponuditi ostavku na mjestu generalnog menadžera momčadi. Zapravo, jedna od najpoznatijih anegdota vezanih uz karijeru ovog velikana vezana je upravo uz taj turbulentni period. U ljeto 1978. nakon još jedne katastrofalne sezone, Red je telefonskom linijom uspostavio kontakt s vlasnikom New York Knicksa, Sonnyjem Werblinom, koji mu je ponudio mjesto predsjednika košarkaških operacija u njegovoj franšizi. Očito emotivno ispražnjen, Red sjeda u taxi par dana nakon razgovora te se zapućuje prema bostonskoj zračnoj luci Logan, kako bi odletio u New York te prihvatio ponudu Knicksa. Međutim, u taksiju se događa čudo. Lokalni, do danas neidentificirani, taksist odgovara Reda Auerbacha od odlaska u New York, rekavši mu da je Red za ljude u Bostonu više od legende, da je on za njih dio obitelji. Par dana nakon nevjerojatnog raspleta, Red se pojavljuje na press-konferenciji u Boston Gardenu i u stilu starozavjetnih proroka izjavljuje:

“I’m not going anywhere. We’re going to sign Larry Bird, and we’re going to be on top again.”

“We got Larry!” i “Steal of the Century”

I stvarno, na tom draftu, Celticsi su birali mladog Larryja iz French Licka u Indiani, iako su prema tadašnjim pravilima trebali pričekati da odigra još jednu cijelu koledž sezonu. Bio je to rizik na koji se u tim, po Celticse, teškim vremenima ne bi odlučio baš svatko.

Zvuči nevjerojatno, ali nakon draftiranja, po mnogima najboljeg igrača koji je ikad zaigrao za Celticse, Red Auerbach izveo je još veći podvig dvije godine kasnije, prije drafta 1980. godine. Celticsi su na tom draftu imali prvi pick, a Red je znao da će mu za igrača kojeg on želi birati biti dovoljan i niži pick, npr. onaj kojeg imaju Golden State Warriorsi. Poslao je ponudu Warriorsima: zamjena prava na prvi i treći pick između ekipa, tražeći pritom i kompenzaciju u vidu centra Roberta Parisha za kojeg je spreman dodati i 13. pick istog drafta. Warriorsi su oduševljeno prihvatili ponudu, a Red je zapalio još jednu pobjedničku cigaru. Trećim pickom izabran je visoki nezgrapni “mršavko” Kevin McHale, dok su Warriorsi svojim prvim pickom birali, povijesnim kontekstom definirano, “nekog lika” (da, toliko je utjecajnu karijeru imao…).

Postavljeni su temelji za još jednu “Zelenu Dinastiju“, a frontcourt Bird-McHale-Parish postaje jedan od najdominantnijih terceta u povijesti lige. Red je opet uspio! Osvojili su još tri naslova i tako cementirali Celticse na, tada se činilo, nedostižnih 16 (prvi pratitelji Lakersi s 11 naslova zaključno sa 1990.).

Zašto kažem, “tada se činilo, nedostižnih”? Opet je Red bio taj koji je napravio sve da to izgleda kao prilično sigurna oklada, ali čini se da ga je nakon svih uspjeha u trenerskoj i menadžerskoj karijeri, “Irish luck” napustila baš na samom kraju iste.

“Death of a Dream” (and Celtics` championship-winning hopes, dopustite da dodam…)

1984. godine nakon osvajanja 15. naslova, Auerbach šalje, jednog od junaka tog kultnog Finala protiv Lakersa, Geralda Hendersona, u Seattle SuperSonicse za pick prve runde na draftu 1986. godine. Iznenadio je tim potezom apsolutno sve, od ljudi iz organizacije Celticsa, fanova pa sve do onih iz SuperSonicsa, koji su tada mislili da su nasamarili starog lisca.

Dvije godine kasnije, Celticsi osvajaju 16. naslov, a pick iz razmjene sa SuperSonicsima “lutrijom kuglica” postaje drugi pick na draftu! Celticsi tim pickom biraju Lena Biasa, jednu od najtragičnijih priča u povijesti NBA lige. Len je pronađen mrtav samo 40 sati nakon što je njegovo ime pročitano na draft-večeri. Njegova smrt, iako je kao uzrok definiran srčani zastoj uzrokovan konzumacijom kokaina, obavijena je velom tajne do dan danas. Bila je to tragedija koju nitko nije mogao predvidjeti.

Tadašnji skauti i sportski novinari unisono su naglašavali da je Bias najbolji igrač na tom draftu i kako je spreman odmah u rookie sezoni dići prvake Celticse za još jedan nivo iznad konkurencije. Mladi Len je čak svrstavan odmah “uz bok” novom najvećem projektu NBA lige – Michaelu Jordanu. Neki su išli toliko daleko da su ga već na konto koledž-karijere i pre-draft trening kampova označili kao boljeg od Jordana.

“the best athlete I’ve ever seen, and that includes Michael Jordan,”

Rekao je igrač Dukea, Marc Alarie

I tako je “umro san”… taj nemili događaj uz Birdove konstantne probleme s leđima, zbog kojih je i morao (pre)rano završiti karijeru označili su kraj dominacije Reda Auerbacha i njegovih Boston Celticsa od kojih je iz posrnule franšize pred stečajem, napravio najuspješniju američku sportsku franšizu (uz NY Yankeese).

Kad bi pokušao naglasiti važnost Reda Auerbacha u povijesnom kontekstu Celticsa i NBA lige uopće, trebao bi pisati bez prestanka do 100. obljetnice njegovog prvog naslova pa ću se ovdje ipak zaustaviti i počet tipkat “odjavu”.

“Bostonska čajanka 2”

“Da nam je barem vratiti Reda na jedan dan, a pogotovo na dan drafta ili pred kraj off-seasona.”

svaki navijač Celticsa

Siguran sam da bi to bilo dovoljno za naslov, jer talenta ne fali, ali fali okidač revolucije! Fali netko poput Johna Hancocka i Reda Auerbacha, tko neće samo sjediti i čekati rasplet situacije, nego će “akcijom tražiti reakciju”.

Bio je genijalac ispred vremena, bio je “srce i duša” Bostona, bio je izumitelj moderne napadačke “fast-pace” košarke koja danas tolike mase drži “prikovane uz TV”, bio je utjelovljenje “pobjedničkog mentaliteta”. Novi naslov svojih Celticsa, kao ni formiranje nove “velike trojke” Allen-Pierce-Garnett, nažalost nije dočekao. Preminuo je 2006. godine u 89. godini, a neizbrisiv trag koji je ostavio duboko u srži ove predivne igre nagrađen je brojnim monumentima.

Nagrada za trenera godine u NBA ligi zove se upravo po njemu, kao i ona koju Celticsi dodjeljuju igraču ili treneru koji je “u toj sezoni bio primjer istinskog Celtica“. Ovu drugu bi Red radije potpisao, dočekao bi je uz cigaru, koju bi potpalio prije glasovanja, jer bi već bio uvjeren u svoju pobjedu – i bio bi u pravu!

Kip Arnolda “Reda” Auerbacha pred popularnim bostonskim Quincy Marketom

Bostonu je potrebna nova “čajanka”, a osim samog čina “bacanja vrećica s broda” fali mu i odlučni pojedinac kao njen okidač. “In Danny we trust” nije urodio plodom već 12 godina, a nezadovoljstvo i sjećanje na slavne dane, pod Auerbachovim vodstvom, gomila se u svima koji “krvare zeleno“.

Ako ništa drugo, barem je natjerao jednog lika da napiše tekst o legendarnom Redu, ali to (nažalost) Celticsima neće donijeti toliko priželjkivani naslov…

“Žalio se meni bijeli dim…” -govori nam Red o sadašnjoj situaciji Celticsa sa nekog predivnog zelenog proplanka, u stilu Dude “Rippera” Ivaniša
Domagoj Kruhek
Pulsmedia autor
23 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

1 komentar

  1. Washington Wizards Antilius Prikaži

    Može ovom autoru povišica???



    4

    0