NBApuls dio troškova podmiruje prikazom reklama i donacijama. Reklame nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Utjecaj trice i tricaških trendova na visoke igrače

Ivan Barin-Turica

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

“Vidi kako si ti visok, sigurno treniraš košarku.”

Rečenica je to koju je valjda svaka osoba iznadprosječne visine u svojoj mladosti mogla čuti češće nego li “Dobar dan.” Jer, taj obruč koji se u košarci gađa je, tamo gore visoko, i logično da će u njega lakše loptu ubaciti onaj koji mu svojim rukama može doći bliže, nego netko nižeg rasta i kraćeg raspona ruku. Stvorila se opća predrasuda da visoke osobe mogu uspjeti jedino u košarci, kao i ona da je košarka sport samo za iznadprosječno visoke. A je li uistinu tako? Mnogi su primjeri u povijesti košarke prkosili toj teoriji i pravili velike karijere unatoč nedostatku centimetara te jednako uspješno kao i dvometraši, ubacivali loptu u taj visoko podignuti obruč. A posljednjih godina i okrenuli situaciju u svoju korist.

Utjecaj uvođenja trice na visoke igrače

Dugo su godina centri bili dominantne sile i praktički centralne figure cijele NBA lige. Sve do revolucionarnog uvođenja linije za tri poena, čijoj su se implementaciji podrediti morali i igrači i treneri. Sustavi su se sve više orijentirali oko vanjskog šuta, tricaši su postajali sve vrijednija roba na tržištu, a dominacija visokih igrača drastično je pala.

MVP ligePrije 1979.Nakon 1979.
10 cm viši od prosjeka204
Svi ostali1031
Najbolji strijelci ligePrije 1979.Nakon 1979.
10 cm viši od prosjeka1617
Svi ostali337

Prije uvođenja linije za tri 1979. godine, igrači koji su barem 10 centimetara viši od prosjeka lige u određenoj sezoni, uzeli su 20 od 24 MVP nagrade i 16 od 33 puta bili najbolji strijelci lige. Od uvođenja trice do danas, visoki igrači tek su 10 puta bili najkorisniji igrači lige, dok su titulu najboljeg strijelca odnosili tek David Robinson i Shaquille O’Neal, kojem je to uspjelo dvaput.

Ekspanzija trice

Svakim danom sve je jasnija činjenica da je trica postala najubojitije oružje u košarci. Od samog uvođenja, broj pokušaja (i pogodaka) konstantno je rastao i jednostavno zahtijevao prilagodbu svih igrača u ligi. Šut s poludistance, kako bi Slavko Cvitković rekao “licem prema košu”, gotovo više da i ne postoji, kao ni niski post, kojim je devedesetih završavao skoro svaki drugi napad. Jedinke s nadnaravnim sposobnostima u nekim drugim segmentima igre, poput obrane, organizacije igre, prodora ili nečeg četvrtog, uvijek će se moći oduprijeti svim trendovima, dok ostali nemaju izbora – moraju početi zabijati trice.

Broj ispaljenih trica raste iz dana u dan i pitanje je nazire li se kraj tom trendu. Možda i najbolji pokazatelj koliko se broj šuteva za tri poena povećao u odnosu na same početke, činjenica je da je u protekloj, zahvaljujući koroni okrnjenoj sezoni, čak devet ekipa postiglo više od 936 trica, koliko su u sezoni 1980./81. zabile sve ekipe zajedno.

Dok se tijekom godina razvijao u nekom normalnom smjeru, rastući između nekoliko posto na godišnjoj, odnosno dvadesetak posto na petogodišnjoj bazi, trend šutiranja trica u posljednjih pet godina doslovno je podivljao.

Prilagodba visokih igrača

Igra se, jasno, promijenila. Prije dvadesetak godina, visoki igrači sa sposobnošću šuta za tri poena bili su raritet, a NBA dužnosnici koji su u svojim momčadima htjeli takve igrače redovito su po njih morali u Europu. Mladi centri s američkih sveučilišta svoje su uzore imali u Shaquilleu O’Nealu, Patricku Ewingu i Hakeemu Olajuwonu te svoju igru orijentirali na mišićima i leđnoj tehnici, dok im je skok šut bio valjda posljednji na listi prioriteta. Današnji NBA natjerao je nove generacije mladih američkih centara na širenje spektra napadačkih opcija, a tek nekolicina igrača svojim ostalim kvalitetama skriva nedostatak šuta.

Između 2000. i 2014. godine samo je 29 igrača viših od 208 centimetara (6 ft 10 in) debitiralo sezonom u kojoj su upisali barem 30 šuteva za tri poena. Taj broj je narastao u posljednjem petogodišnjem ciklusu, a unatoč činjenici da iz draft klase 2019. tek Goga Bitadze i Michael Porter Jr. zadovoljavaju kriterije za ulazak na gornju vizualizaciju, činjenica je da visoki igrači u ligu posljednjih godina sve češće ulazi sa šutem za tri kao dijelom napadačkog arsenala. Ili se trendu prilagođavaju, poput Brooka Lopeza, koji je u svojih prvih osam sezona imao tek tri pogođene trice, da bi u svakoj od naredne četiri u toj rubrici bio troznamenkast.

SezonaTricaDvicaSlobodna
2010.-11.3,633,59,2
2011.-12.3,331,98,0
2012.-13.2,732,98,1
2013.-14.3,633,08,5
2014.-15.3,934,78,6
2015.-16.4,334,49,2
2016.-17.6,934,58,8
2017.-18.7,732,88,5
2018.-19.8,133,69,3
2019.-20.8,327,97,4
2020.-21.7,726,06,7
Raspodjela poena visokih igrača od 2010. godine (obje ekipe u 48 minuta na parketu)

Na slobodna bacanja oduvijek opada oko 20% ukupnog broja poena visokih igrača. I, dok broj poena od šuteva za dva visokim igračima donosi negdje između 30 i 35 poena po susretu (igrači obje ekipe na parketu u 48 minuta), na gornjoj tablici vidljiv je do ove sezone konstantni rast zbroja poena od šuteva izvan linije trice. On je u sezoni 2012./13. iznosio tek 2,7 poena, a u dosadašnjem dijelu tekuće sezone iznosi 7,7 poena te čini gotovo 20% ukupnog poena visokih igrača, skoro trostruko više od sezone prije osam godina.

U svom tom silnom rastu broja pogođenih i ispaljenih trica, raste i udio visokih igrača u ukupnom zbroju trica cijele lige. Na idućem grafičkom prikazu možemo vidjeti i da su se visoki igrači prilagodili puno bolje od prosjeka lige.

Ako pogledamo sezonu 2012./13., od ukupnog broja pogođenih trica, koji je iznosio 17 603, visoki igrači postigli su njih 1 108, što je tek nešto više od 6%. Nakon te sezone, visoki igrači gotovo svake godine povisuju svoj udio u ukupnom broju postignutih trica, pa je tako u trenutnoj sezoni, koja je prije nekoliko dana prošla i službenu polovicu, od 15358 ukupno postignutih, čak 1559, odnosno 10,2%, od strane igrača viših od 208 centimetara. Dakako, vidljivo je da je kroz posljednjih dvije godine došlo i do laganog pada, ali kada usporedimo ovu sezonu s onima prije samo pet ili deset godina, vidjet ćemo da se radi o ozbiljnom rastu.

A tko je od visokih najbolji šuter?

Pod visoke igrače za ovo istraživanje, dakle, smatramo one koji su viši od 208 centimetara, ilitiga 6 stopa i 10 inča prevedeno u američku mjernu jedinicu. Već smo ustanovili da u početku baš i nije bilo visokih tricaša, a u prvih deset sezona od uvođenja trice, tek su trojica visokih imala barem jednu sezonu s više od 50 ubačenih trica, Tom Chambers, Bil Laimbeer i Jack Sikma.

#IgračSezonaKlubTrice%
1.Pau Gasol16/17SAS5653,8%
2.Detlef Schrempf94/95SEA9351,4%
3.Steve Novak11/12NYK13347,2%
4.Matt Bonner10/11SAS10545,7%
5.Meyers Leonard18/19POR5045,0%
6.Danny Ferry00/01SAS7044,9%
7.Matt Bullard99/00HOU7944,6%
8.Toni Kukoč00/01PHI/ATL7044,6%
9.Matt Bonner12/13SAS5344,2%
10.Predrag Stojaković07/08NOH23144,1%
Najbolji tricaške sezone igrača viših od 208 cm

Nevjerojatno, ali najbolja sezona od svih visokih igrača u povijesti lige ona je Pau Gasola iz dresa San Antonio Spursa 2016./17. Doduše, 56 trica u jednoj sezoni i nije neki podvig zabiti, ali ako to radite kao i Pau, s uspješnošću od 53,8%, zaslužujete se naći na vrhu ljestvice. Drugi na listi je Nijemac Detlef Schrempf, a činjenica da se na ovoj Top 10 listi nalazi četiri sezona igrača iz Europe potvrđuje tezu da operativci NBA klubova u potrazi za visokim igračem koji zna šutirati, vole zaviriti u europski bazen. Dvostruko ponavljanje imena Matta Bonnera na ovoj listi uopće ne začuđuje s obzirom na to je u karijeri vjerojatno više puta šutnuo tricu nego lupio loptom u pod, a lijepo je na njoj vidjeti i Tonija Kukoča, koji iz sezone 2000./01., usred koje je razmijenjen iz Philadelphije u Atlantu, ima 70 ubačenih trica uz sjajan postotak od 44,6%.

Ako pogledamo učinak u posljednjih deset godina i uspješnost trica visokih igrača, među najboljima po pitanju postotka pronaći ćemo dosta imena iz gornje tablice, štoviše, sve koji su zaigrali u traženom periodu. Izbor je sužen na igrače koji su u traženom razdoblju odigrali barem 82 utakmice uz prosjek od barem 0,5 pokušaja za tri po susretu, a crvena linija u moru plavih točkica na grafici označava prosjek uspješnosti svih igrača uzetih u obzir. Jedina četiri igrača čiji je prosjek veći od 40% su Bonner (42,7%), Steve Novak (41,5%) , Davis Bertans (40,8%) i Gasol (40%), a Top 5 po uspješnosti zatvara Karl-Anthony Towns (39,6%). Iako po postotku nisu u samom vrhu, učinci Laurija Markkanena, Kevina Duranta i Danila Gallinarija svakako s odlični s obzirom na činjenicu da šutiraju jako dobrim postotkom na više od pet pokušaja po susretu. Dvostruki MVP Giannis Antetokounmpo spada na samo dno ljestvice i jedini je igrač uz Dontea Greenea koji upućuje dva ili više šuta za tri po susretu s uspješnošću manjom od 30%.

Ima li kraja?

Najjednostavnijim metodama vjerojatnosti i statistike možemo izračunati potencijalni nastavak rasta broja šutiranih trica po susretu. Ako kao dosadašnji uzorak uzmemo sve sezone od 1998. godine, kada je broj trica posljednji put bio u padu, u aktualnoj bi broj trica jedne ekipe trebao porasti na 35,6 ispaljenih po susretu. Ili barem doći blizu tog broja, s obzirom na to da je u dosad odigranim utakmicama on iznosio 36,7. Ako odemo pet godina u budućnost, trenutnim trendom rasta, potencijalni broj šuteva za tri trebao bi iznositi oko 45,4 po susretu.

A gdje su nam u toj prognozi visoki igrači? Bez obzira na činjenicu da se posljednjih godina forsiraju small-ball petorke, što mnogi treneri pokušavaju svoje postave nakrcati niskim i agilnim igračima ne bi li što više ubrzali i raširili igru, “seven footeri” nikad neće izumrijeti, a statistika na temelju trica kaže da će se novom trendu očito prilagoditi i lakše nego ostali. Nekima, nažalost, nekima nasreću, leđna tehnika otišla je u zaborav, pioniri takve igre odavno su se oprostili ili će svoje karijere završiti kroz koju godinu, a in su centri s bekovskim mozgom i vještinama. Sve dok ne dođe neko “novo normalno”, čemu će se, još jednom, morati prilagoditi – svi.

Ivan Barin-Turica
Pulsmedia autor
24 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj