Kako se svijet zarazio virusom fantasy sporta

Ivan Aleric

Korisnički panel

Registriraj se

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portali su toliko posjećeni da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Kolumne

Kako se svijet zarazio virusom fantasy sporta

Ivan Aleric

Fanovima momčadskih sportova maštanje dolazi spontano. Kao mali maštaš o igranju u klubu za koji navijaš i zabijanju odlučujućeg gola ili koša za pobjedu. Kao fan neke momčadi imaš drage i manje drage igrače kojih bi se najradije riješio. Ako ste toliki mazohist da primjerice navijate za Knickse, zasigurno pomišljate o tome kako biste vi donosili bolje odluke od Jamesa Dolana i GM-ova koje je postavio u prošlosti.  Ukratko, zamišljate da ste vi netko tko bi vukao odluke koje bi se pokazale boljima od onih koje su donesene u stvarnosti.

I sam fantasy sport je plod maštanja i kreativnosti čovjeka po imenu Wilfried „Bill“ Winkenbach. Može se reći da je sport doista bio njegov život, budući da je koncept prve fantasy lige ikada osmislio kao jedan od partnera u NFL franšizi Oakland Raidersa. Dok je 1962. godine putovao s Raidersima na seriju gostovanja, osmislio je koncept lige američkog nogometa u kojoj natjecatelji putem drafta biraju igrače u svoju zamišljenu momčad i natječu se s ostalim sudionicima lige. Prvi igrači su bili ostali partneri i nekoliko lokalnih sportskih novinara. Kao komesar, Winkenbach je bio zadužen za vođenje tjedne statistike momčadi i igrača. Toliko je vremena provodio na telefonu s lokalnim sportskim novinama moljakajući ih za podatke da su mu se ovi u jednom trenutku prestali javljati. Opsjednutost novom igrom je otišla toliko daleko da je partnerima izvedba njihove fantasy momčadi postala bitnija od izvedbe samih Raidersa.

Bill Winkenbach, prvi s desna, pozira s Lombardijevim trofejem 1977. godine. Čovjek koji drži trofej je tadašnji trener Oakland Raidersa John Madden, čije prezime nose svi nastavci poznate franšize videoigara EA Sportsa.

Winkenbachov fanatizam i kreativnost su nam dali fantasy sport, ali na svoju popularizaciju je morao čekati sve do 1980. godine. Glavnu ulogu je imao drugi tradicionalni američki sport- baseball. Skupina prijatelja iz New Yorka oformljuje prvu fantasy baseball ligu koju nazivaju „Rotisserie Baseball League“ prema restoranu „La Rotisserie Francaise“ u kojem su se okupljali. Ligu sačinjavaju ljudi različitih karijera- odvjetnici, računovođe, ali i nekoliko sportskih novinara. Sljedeće godine, MLB liga se ne odigrava zbog stupanja igrača u štrajk. Budući da nemaju o čemu pisati, sportski novinari iz Rotisserie lige pišu o svojim prošlosezonskim fantasy uspjesima. Paradoksalno, štrajk u stvarnoj bejzbolskoj ligi je pomogao popularizaciji fantasy baseballa. 1984. godine Rotisserie osnivači objavljuju vodič za fanove u kojem opisuju koncept bodovanja i formiranja lige što udara temelje današnjem „Roto“ načinu bodovanja u fantasy ligama. Ubrzo se fantasy sport proširio po zemlji i postao pravi biznis. Specijalizirane tvrtke su za naknadu računale statistiku koju bi slale faksom, počele su se objavljivati knjige o sportskoj analitici, a USA Today je imao posebnu tjednu kolumnu o fantasy baseballu. Unatoč tome, fantasy sport je bio i dalje percipiran kao uska niša zabave za “geekove” koja je bila malko prihvatljivija od sportskog klađenja.

Kvantni skok i širenje na ostale sportove (pa tako i na košarku) fantasy sportu je donio Internet. 1997. je pokrenuta web stranica RotoNews.com i odmah je postala rudnik zlata za igrače fantasy baseballa. RotoNews je prvi prikazivao podatke o igračima u obliku „kartica“ kakve imamo i danas, s aktualnim novostima o igračevom zdravstvenom stanju, promjeni momčadi i svemu onome što utječe na njegovu fantasy vrijednost. Više se nije moglo dogoditi da je igrač ostao u početnoj postavi iako je ozlijeđen: ta informacija bi, umjesto u sutrašnjim novinama, igraču bila dostupna na internetu u stvarnom vremenu. To je pojačalo osjećaj kontrole nad izvanrednim događajima u vlastitoj momčadi. Nakon nepune dvije godine od pokretanja, RotoNews je postala jedna od 10 najposjećenijih sportskih web stranica na svijetu, posjećenija i od službene stranice NBA lige. Danas RotoNews posluje pod imenom RotoWire i glavni je pružatelj podataka za najveće fantasy platforme poput ESPN-ove i Yahoo-ove. S druge strane, igrači fantasy footballa su se sve do kraja devedesetih za informacije o ozljedama i novostima morali oslanjati na metode Billa Winkenbacha- zivkanje i moljakanje. „Uredi za odnose s javnošću NFL franšiza su nas mrzili.“ rekao je Greg Ambrosius, pionir fantasy sporta i predsjednik Fantasy Sports & Gaming Associationa, sindikata tvrtki koje pružaju platforme za fantasy sport (broji preko 200 članova). „Za njih mi nismo bili pravi fanovi, nego mala niša čudaka koji vole statistiku.“. Unatoč tome što je Yahoo 1999.prvi pokrenuo fantasy platformu, NFL je oklijevao sve do 2002. Chris Russo, tadašnji direktor novih medija u NFL-u je bio povremeni igrač fantasyja koji je znao koliko prosječni igrač troši vremena na gledanje utakmica i u tome je vidio priliku. Proveo je istraživanje koje je pokazalo da prosječni muški fan NFL-a, koji je uz to i igrač fantasyja, troši gotovo 2 sata tjedno više na NFL nego „obični“ fanovi. Nakon tog istraživanja, liga je lansirala vlastitu platformu za igranje i počela emitirati televizijske spotove u  s tadašnjim zvijezdama u kojima se promovirao fantasy. Taj potez je dao legitimnost fantasy sportu na više načina- igrači više nisu bili percipirani kao geekovi a sama igra više nije bila percipirana kao klađenje, aktivnost na koju velik dio američkog društva ne gleda blagonaklono.

2019. je industrija fantasy sporta procijenjena na 18.6 milijardi dolara i procjenjuje se da bi već 2027. mogla vrijediti 48,6 milijardi. Fantasy je odavno prestao biti zabava za „šmokljane“. Može se reći da igranje fantasyja intenzivira maštanje i emocije sportskog fana s početka ovog teksta. Sada smo stvarno za kormilom „svojih“ momčadi i donosimo strateške odluke, a u osjećaju kontrole nam pomaže sva sila podataka koja nam je dostupna na dohvat ruke. Stvaramo emocionalne veze prema igračima koji nam dižu rang (shout out Brandonu Ingramu koji se pobrinuo za moj prošlogodišnji naslov u fantasyju) i duboke animozitete prema „bustovima“ koji smo izabrali s nadom i uvjerenjem u njihove sposobnosti, a oni su nas razočarali svojom izvedbom. Sve su to čari fantasyja koje nas tjeraju da mu se svake nove sezone vraćamo ponovno i razlozi zbog kojih osvaja sve više fanova po cijelom svijetu.

Ivan Aleric
Pulsmedia autor
14 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

Vaš e-mail neće biti javno objavljen.